♣ Rainy day…ili kako sam pokisao do kože..

Djordje Balašević – Remorker

…Odlaze selice, leprsaju malena jedra po nebeskoj pučini
Taj odlazak gusaka uvek me starijim učini
Put do raja, o, zar je uzvodno do kraja

Spusti svetla, oduzmi gas, smešnih stvari se bojimo
Misliš da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuči brod na te plišane sprudove
I sanjaj…

…danas sam imao, mnogo ciljeva za završiti i…
pa i nisam ih završio…trebao se naći s jednim direktorom…
bio na sastanku, kasnije došao nije ga bilo…ništa ima sutra jutro 🙂
no problemo…

trebao sam završiti i neke stvari na Veterinarskom fakultetu, to sam završio i…
jedino jel 😀 aj nebitno…
išao na kafu jednu, pa drugu, pa otišao na fakultet da vidim ima li kakvih rezultata…
:S ne nije bilo…ubi me ovo čekanje više…

dok sam bio na kafi ispred ekonomije…pade prva kap, pa druga i poče kiša…logično jel 🙂
gledam Ferhadijom svi u majicama kratkih rukava 🙂
ajde reko ništa malo ljetnjeg pljuska nije na odmet…kao osvježenje…

…i krenem ja na skenderiju do tog direktora jel…ali ljetnji pljusak sve polako i polako postdae kiša…kišurina :S
kako ga nije bilo ja se vratim u trolejbus…i putovanje prema kući…
kiša me pratila…:S jao jao ja u majici kratkih rukava…pogledam po troli…
kad prije svi ti ljudi se presvukoše…pa ja jedini kao turista fakin'…

kada sam stigao…nije daleko moj stan…ali eddie je opet pokisao kao miš…
nema goreg osjećaja fijuu…enivej umoran sam bio…
stigao u stan i samo zaspao… :)))

ma niđe veze post ali eto…
čovjek svašta piše kada pokisne hehehe..

nebitno kasnije pišem post, o mojim dogodovštinama u Velikoj Gorici koji sam počeo dole…
znači post prije ovog pa pročitajte svakako :))

puno vas pozdravljam…
eddie

eddieburner
stari bloggeraš :) ko zna znaće ko ne zna naučiće ... eto :)

3 komentara

Komentariši